Sve veći broj mladih ljudi iz Bosne i Hercegovine, ali i regije, traži budućnost u inostranstvu. Neke od najatraktivnijih destinacija zasigurno su bogate države Perzijskog zaljeva.
Među onima koji su se odlučili sreću pronaći van granica domovine je i Sarajlija Damir Hadžić, koji već dvije godine živi u Ujedinjenim Arapskim Emiratima. Razgovarali smo s Damirom o tome kako se odlučio za odlazak iz Bosne i Hercegovine, te o životu, sigurnosti i hrani u ovoj arapskoj državi.
Damir je prvo prihvatio posao u Abu Dabiju, glavnom gradu UAE.
„Prijatelj mi je pokazao oglas, činilo mi se zanimljivo i prijavio sam se. Na razgovoru za posao nas je bilo pedesetak, ali je desetak ljudi brzo odustalo kada su čuli da se kući mogu vratiti tek nakon dvije godine. Nisu dobro slušali šta im se govorilo, jer u prezentaciji je rečeno da nakon dvije godine dobiješ besplatnu kartu, a ti nakon šest mjeseci od svojih para možeš platiti put“, kazao nam je Damir koji je istakao da je bilo raznih ponuda za posao, a on se prijavio na konkurs za prodavača.
Početna plata, kako nam je rekao nije bila visoka, tek oko 350 eura, ali ljudi koji žele vrlo brzo mogu napredovati. Ono što je mana jeste da nisu u obzir uzimali poslovne biografije i preporuke s ovih prostora, te da fakultetske diplome iz naše zemlje tamo ne važe. Uprkos tome, naši ljudi su cijenjeni u UAE.
„Na dosta smo dobrom glasu. Naši ljudi su vrijedni. Otvoreni smo, dok Azijati gledaju samo jednosmjerno. Mi Balkanci znamo mnogo više stvari zbog našeg obrazovanja, koje je znatno jače od njihovog“, kazao nam je Damir.
Damir Hadžić On kaže kako njemu nije predstavljao problem tranzicije iz Sarajeva u Dubai.
„Imao sam sreću da putujem ranije po Evropi, ali ljudima koji nisu imali tu sreću je bilo to bio malo „bauk“. Prvo im je problem klima, a onda i druge nacije i rase, te se navići na njihovu kulturu. Generalno, sem klime, iole normalnoj osobi nije problem da se navikne na njihova pravila. Ljudi imaju predrasude da je to nešto strogo, ali manje-više zakon je isti kao kod nas, samo što ga tamo ljudi poštuju. Kazne su rigorozne. Za svaki prestup ili ideš kući, ili kratko u zatvor, pa kući“, kaže Damir.
Naš sagovornik je nakon godinu dana provedenih u Abu Dabiju odlučio da promijeni sredinu i preseli se u veći i atraktivniji Dubai.
„Abu Dabi je tradicionalan i manji grad. Taksi tamo nije skup. S jednog dijela grada na drugi pređeš za dvadesetak KM. Manje su forsirali turizam, ali jako pametno rade. Dosta su bogatiji i mnogo je kompanija i ozbiljnijeg posla mimo turizma. S druge Dubai je kao Los Anđeles ili Majami, a realno je jako skupo. Sve ono što oni prikazuju na snimcima i slikama, to prosječan naš čovjek tamo sebi ne može priuštiti. Onaj što ovdje misli daje bogat, isto ne može priuštiti“, kaže Damir.
O tome koliko je teško raditi u jednoj takvoj zemlji, Damir kaže:
„Posao nije naporan. Naporan je taj ritam. Većina poslova je takva da ti se smjene mijenjaju. Ja na primjer danas radim od 9 do 18, pa sutra od 1 do 22, prekosutra sam od 12 do 21, pa sam dan poslije od 9 do 18. Taj ritam je malo nezgodan“.
Kako kaže Damir, noćni život u Dubaiju je „strašan“.
„Možda u svijetu ima još par takvih gradova. U Dubaiju ima 20-ak svjetski poznatih klubova gdje dolaze američke zvijezde, ali dođu i ovi naši. Na primjer, u klubu „Amika“ nastupaju različite „face“ od Kristine Agilere do Šake Polumente. Tamo svega ima.
Za žene je malo bolje, jer većinom ne plaćaju ništa. Na primjer, ovaj klub ima 3-4 dana sedmično kada je besplatan ulaz i piće za žene. Za muškarce se obično plati ulaz stotinjak maraka, ako je neka tematska noć. Pića su skupa. Pivo je nekako najbolji primjer, koje u prosjeku košta sedam evra“, kaže Damir.
: Damir Hadžić Što se tiče hrane, Damir nema većih zamjerki. „Hrana je dobra. Raznovrsna. Tamo se sve svodi na tržne centre, gdje imaš sve poznate fast foodove, ali i tradicionalnu domaću, libanonsku i koreansku hranu. Malo bolji restorani, gdje se osjeti da je ta hrana malo svježija, tu su cijene znatno više. Neko normalno jelo je 50-ak maraka, dok su cijene u fast-foodovima malo više nego kod nas. Cijene u marketima su isto tako približne našim, ali voće i povrće je skupo“, kaže Damir.
Što se gradskog prevoza tiče, naš sagovornik kaže kako imaju „sve“.
„Tramvaj bi, ako se ne varam, trebao početi u februaru naredne godine. Ima metro, ima autobus, imaju taksi. Imaju carlift – to privatne firme drže. Njima platiš mjesečno i oni grupu ljudi iz istog naselja voze kombijima u drugi kraj grada na posao. To je jako isplativo, pogotovo za one koji nisu u prilici da kupe automobil, a žive daleko“, kaže Damir koji kaže da cijene za gradski prevoz nisu skupe, a taksi je jeftiniji nego kod nas.
FerariFoto: Damir Hadžić Ni parking nije skup, a kako kaže, primijetio je da nemaju zone, već da je ista cijena parkinga u cijelom gradu. Što se voznog parka tiče, Damir kaže da takav „nema nigdje na svijetu“.
„Ima možda u Monacu, ali nema ih toliko. Ja imam osjećaj da sam vidio 700 različitih ferarija. Porše „cayanne“ i „panamera“ su kao golf dvojka 1999. godine u Sarajevu. Koliko je tada bilo golfova kod nas, toliko je „poršea“ kod njih. Kada voziš to auto tamo uopšte nisi neka faca, nego si eventualno zamjenik direktora koji radi u prosječnoj firmi.
Gorivo imam osjećaj da je jeftinije od vode. Automobili su jako jeftini, a prosječan Bosanac koji voli automobile tamo bi mogao uživati. Jedino je skupo održavati automobile, tako da ti to izađe na isto. Recimo, s mojom platom ja mogu uzeti porše, ali ga ne mogu održavati. Tamo prelaziš veliku kilometražu i moraš svako malo voziti automobil na servis. Njima je normalno svaki dan 110 KM u jednom pravcu voziti se na posao. I on je sretan, kaže: ne živi daleko“, rekao nam je Damir.
Još jedna predrasuda koja vlada spram tog svijeta jeste zabrana izražavanja ljubavi na javnom mjestu. On ističe da u ovim gradovima vlada velika sigurnost i da je svaki vid kriminala sveden na minimum.
„Tamo najviše ljudi u zatvoru završe za to što dignu kredit i ne mogu platiti visoke kamate. Tu su još tuče u kafani. Nije to kao kod nas troje izbodenih, nego obična tuča. Pobila se dva pijana Engleza oko toga ko je bolji Totenham ili Mančester. Ima sitnih prevara, što većinom rade Indijci. To su one prevare tipa: „dobili ste na nagradnoj igri, uplatite dio novca...“. Ali što se tiče sigurnosti to je nevjerovatno. Ostaviti telefon i novčanik na stolu i otići u WC, nakon deset minuta vratiš se, sve stoji na mjestu, samo je cigara dogorjela“, kaže Damir i dodaje da je sve prekriveno kamerama.
„Nekad imam osjećaj ko da je kao u Velikom bratu. Oni su to dosta zbog saobraćaja uveli i rasteretili policiju. Sve što se dogodi, snimi kamera, pa nemaju problema da te nađu. Ko god dolazi tamo, ne znam za turiste, ali ko radi, skeniraju mu oči i tako im je olakšan posao. Policajcima su dobre plate i ne možeš ih podmiti“, kaže Damir.
Unatoč toj sigurnosti i radu policije, u Dubaiju cvjeta prostitucija. „To je nevjerovatno! U svakom hotelu, u svakom klubu, ima veliki broj prostitutki. Raznih nacionalnosti i raznih cijena. Ko god ode tamo i izađe samo će mu se kazati. Prilaze djevojke, a ti misliš da je to zato što si lijep“, kazao je Damir.
Dok „najstariji zanat“ cvjeta, igara na sreću uopšte nema.
„Kockarnica nema, kladionica nema. Možeš se na netu kladiti kad digneš hotspot, ako imaš račun. Primijetio sam - ljudi tamo ne spominju kocku. Nije bilo skandala ni s ilegalnim kockarnicama, to njih ne zanima“, pojašnjava Damir.
On ističe kako bi svima koji znaju engleski jezik i kojima ne smeta daljina i klima, preporučio da dođu da rade, ali ne preko agencija, već lično.
„Predlažem im da dođu turistički, ako imaju koga tamo. Za četrdeset dana se može naći posao i lako se dobija. Moraš znati pričati engleski, ako želiš prosječan posao koji je za naše uslove dobar.
Ne bih preporučio da traže preko agencija. Ne zbog prevara, nego oni traže nešto što je za široke narodne mase. To je kao moj prvi posao gdje radiš za 300-350 evra, da živiš u vojnom kontejneru, jeste imaš smještaj i hranu, ali s tom platom tamo ništa ne možeš. Potrošiš je za tri dana. Ako uspiješ sam naći posao, firma ti sve sredi. Sredi ti radnu vizu, nemaš ti ništa sam da ganjaš“, kaže nam Damir.
http://mondo.ba
Nema komentara:
Objavi komentar